Promene, promene, promene... Sve se menja. Nešto traje kraće, nešto duže... Retko šta traje večno. Potrebno je prihvatiti promene kao sastavni deo života. One su te koje nam čine naše živote zanimljivim.
Od samo rodjenja se počinjemo menjati. Menjamo se i fizički i naše navike se menjaju. Učimo se živeti. Svako od nas će proći kroz različite oblike promena. Svi ih podnosimo na različite načine, iako nam se u suštini dešavaju iste stvari. Ostajemo bez prijatelja, selimo se, suočavamo se sa smrću najbližih... Dešavaju nam se i lepe promene. Nekome se rode brat ili sestra, postajemo ujaci, tetke, strine, teče... roditelji...
Možemo prihvatati da nam se sve dešava s razlogom. Možemo govoriti da smo sami odgovorni za to i da su to samo posledice našeg delovanja. Na neke promene ne možemo uticati ali svakako možemo promeniti ugao našeg posmatranja istih.
Kada nam se dešavaju lepe stvari,mi žalimo što ne traju duže. Ali kada bi trajale dugo one bi izgubile svoju čar. Postale bi nam svakodnevica i uopšte nam ne bi bile značajne. Kada nam se dešavaju ružne stvari mislimo da nam traju jako dugo. Često se osećamo bespomoćno. Ali upravo one nam pomažu da više uživamo i cenimo ono lepo što nam se desi. Onaj ko nikad nije bio bez novca, ne zna da ceni njegov značaj. Ljudi koji nisu bili teže bolesni, mnogo manje cene zdravlje....
Važno je naučiti iz svake situacije koja nam se desi izvući pouku. Naučiti živeti sa promenama jer ih se ne možemo i ne trebamo rešiti.
Trekbekovi (0) Komentari (9)
29 Septembar 2008, 12:27
Glumac, ovo o cemu si pisao je mnogo lakse reci nego uraditi...niko se ne miri sa gubitkom i niko ga ne prihvata kao prirodni tok ili kako neko rece ravnotezu. Vremenom shvatimo da je proslo i da se nece vratiti ali, nikad to ne prihvatimo recima "pa dobro".
29 Septembar 2008, 14:00
@Glumac: Mogu da ti kazem samo jedno- "Nikada ne brini zbog stvari koje ne mogu da se promene. Promeni svoj nacin gledanja na istinu"... Promene su tu da bi se izgubila monotonost jednolicnog zivota... Ali ti si vec napisao sve sto treba da se zna o tome...
29 Septembar 2008, 16:02
duge 4 ratne godine naučile su me da drugačiej gledam na život, na materijalno, na sve.
Znam da se trenutak ne može vratiti, kao ni izgovorena riječ.
29 Septembar 2008, 16:31
Podsetilo me na moja razmisljanja i recenice...U sustini sve znamo kako treba i sta treba da bi nam bilo lakse i lepse, ali na kraju ko razmislja o poukama i porukama...ostaju samo osecanja...
29 Septembar 2008, 17:43
dragi moj prijatelju pomagaj maca mi preletjela preko tastature i izbrisala mi tvoju predivnu pozadinu mogu li te zamoliti da mi opet uradis bilo sta samo da nije ovako kakva je sada jednostavna hvala javi mi se na msn pa cemo se dogovoriti za sve ostalo izvini ako sam naporna
30 Septembar 2008, 10:06
@casper: Možda jeste, ali se moramo potruditi :)
30 Septembar 2008, 10:11
@andrijana: Sve se može promeniti :)
30 Septembar 2008, 10:15
@donna: Ne mogu se vratiti, ali se svakako mogu ispraviti neke stvari :)
30 Septembar 2008, 10:18
@vodolija: Upravo tako, o tome često mislimo i govorimo. Kada dodje momenat da to primenimo, jednostavno smo previše opterećeni da se toga setimo :(