Da Li Su Godine VažNe?

Život

   

 

 

    Ovo sam hteo još sinoć napisati, ali moj divni provajder mi to nije dozvolio. Misle ljudi na moje zdravlje, da se ne zračim, pa mi isključili internet, onako, čisto da nešto rade. No neću o njima. Vraćam se na temu:

    Inspiraciju za ovaj tekst sam pronašao u komentaru iluzije na mom prošlom postu. Koga zanima kakav je komentar, neka se vrati da vidi. Premda to za dalji tekst i nije tako bitno.

    Da li su godine važne? Da li nam one odredjuju šta radimo u životu i kako se ponašamo? Ne volim kada mi kažu "Znaš li ti koliko imaš godina, prestani se ponašati kao dete!". Pa šta je tu loše. Deca su mnogo iskrenije, nepokvarena, nisu zla... Zašto je loše biti kao dete. 

    Koliko puta kažete: "ja sam star/a za ovo društvo", "ma pusti ih to su matorci", "vidi te dečurlije"?! Da li se mi ograničavamo i držimo samo svoje generacije. Zbog čega to? Zašto mislimo da ne pripadamo tamo gde su mladji ili stariji od nas. Gde god da smo možemo nešto naučiti, zanimljivo čuti. Zašto ne raditi u 60-tim, neke stvari koje ste radili i u dvadesetim. Za mnogo toga nikad nije kasno a ni rano.

    Eto, ovde na blogu upoznao sam toliku ljudi. Svi su, dobro većina je starija od mene. Pričam sa njima/vama, kao sa svojim prijateljima, svojom generacijom. Ne razmišljam o godinama, ne persiram vam. To ne znači da nemam poštovanja. Ja ne volim persiranje. Suviše mi je zvanično. Ne volim da persiram ljudima koje cenim i volim. Jednostavno, ako kažem ti umesto vi, to ne znači da manje cenim tu osobu, niti obrnuto. Ja vi kažem svakom prolazniku koga želim nešto upitati ili sa kojim razgovaram. Kada nekom kažem ti, osećam se kao da smo bliski, lakše mi je da razgovaram sa njim.Ne osećam distancu medju nama.

    Za kraj, zaboravite godine. Živite ne misleći na to. One nam ničemu ne služe osim da nas podsete na to koliki smo dugačak put prešli. 

Trekbekovi (0) Komentari (52)   

Svi Meni Dragi

Život
   Svi su pisali o blogerima. Ja nisam. Sa rimama sam zaratio, pa sam se odlučio da vam poklonim jednu priču. Koga nema u njoj, nek se ne ljuti, ima ga u mom srcu! Nadam se da će vam se svideti...
 
    Jutro je osvnulo još jedno. Bilo je tiho. Još je bilo rano. Jedino što se čulo bili su zvuci kuckanja Hyperbloggerke. Zvučali su tako prijateljski, uvek spremni na pomoć. Ćaskala je tako sa nama da nisam ni primetio da je zora svanula. U dobrom društvu vreme zaista brzo leti.
    Evo je i Domaćica. Osetim je po mirisu divnih kolača. Mislim da ih priprema u znak dobrodošlice novim blogerima. Uvek me obraduje svojom dobrotom i otvorenim srcem. Ne znam da li se na ovom blogu pojavio neko kome ona nije poželela dobrodošlicu i pružila mu sebe na dlanu. Često se zapitam kako joj uspeva da uvek bude tako fina, nikad drska i da u svakom gleda samo ono najbolje.
    Da sa njom je uvek i Baladašević, "mornar bez mora" :). Njegove priče bih mogao čitati iznova i iznova. Često tako ostanemo do kasno u noć, na njegovom salašu(čitaj blogu), ćaskajući do rane zore. Takav dar za pripovedanje je zaista redak. A on, suviše skroman, ne mogu nikako da ga ubedim da je zaista pisac kakav se retko radja. Ali u jednom razgovoru, u sitne sate :), mi reče da se knjiga priprema. Ja se nadam da će uskoro biti spremna. Domaćica može da nam spremi kolače za promociju, hyper je tu za posao oko sredjivanja knjige. Ja ću da je čitam kao i mnogobrojni koji žele da je vide.
    Na ovom našem virtuelnom prostoru se nalazi i jedna Bosanka, mislim da ih ima i više, ali ova mi je posebno draga. To je draga Donna, moja zemljakinja. Sa njom nikad dosadno. Njene priče, iskrene, duhovite. Uvek me razvedre i nasmeju. Zaista jedno predivno biće.
    Svi se smejemo, družimo, što je zdravo. A za naše zdravlje brinu se čak dva doktora :). Doktor Misha i Doktorica Sanjalica, koja muku muči sa onim koji hoće da znaju kad će ona na godišnji i sa jednom komšinicom koja je zbog pregleda čeka ispred zgrade :). Ma super je ona. Pored svega toga ona je prijatna, raspoložena za šalu, ma svaka joj čast. Da čovek prosto poželi da je bolestan pa da ode kod nje. A Misha,eee. Sa njim samo problemi...cccc. Ništa ne sluša starije. Uhvatio se motora i nove blogerke... E, jadi, jadi... Ali dobro, oprostiću mu, a nadam se i ostali. Sad je pravo vreme za to :). 
    E, a oni ne bi bili doktori  da nisu išli u školu :). Zbog toga je tu i učitieljica Pinokio. Nikad je nisam pitao da li je ime dobila po tome što je puno lagala, pa joj nos narastao ili ...?:). Završila je uspešno još jednu školsku godinu. Bacila se na crtanje, i nama pružila priliku da uživamo. 
    Pošto na blogu provodimo puno vremena, potrebno je i da ručamo. A za to se može pobrinuti i Shadow, koja voli da sprema salatu od kurtona :). Sigurno ih nalazi pored životinjskog carstva :). Ma samo ti nama spremaj, od tebe ćemo i to da jedemo ako treba. Pa čemo onda kod Sanjalice, opet :)
    Ne znam stvarno kako ta slata deluje na probavni sistem, ali mi je Iluzija, pokazala kako deluje pasulj i to prilično stručno. Stvarno si me nasmejla do suza. Svaka ti čast.
    Vladica nam se u zadnje vreme nešto duri, ali proćiće to njega. Sram ga bilo, ljuti se što mu ljudi čitaju tekstove. Nema veze, ja ću i dalje da čitam, pa nek se ljuti koliko hoće ;) A ako slučajno prestane da objavljuje tekstove, ja ću da unajmim Hyper, pa da zajedno pokupimo te teksotve sa njegovog kompjutera.
    Ona je to sturčno htela da uradi i sa slikama naše Tužne. Jao, kako si bila lepa na maturi. Ma ti si nama uvek lepa. Ona se sad sprema za prijemni, tako da joj ne zameram, što ovde ne čita moje žvrljotine. Joj, kad smo kod toga, i ja imam ispit za dva dana :(. Ali završiću tekst, prvo!
    Pesme stpeskog vuka su mi uvek tako drage da mi bude tako teško da ostavim komentar, jer se bojim da ću pokvariti magiju tih divnih pesama.  A pošto se čitav tekst nadovezujem, kad smo kod magije tu je i principessa, koja luta po tropskim plažama... Blago tebi, ali nema veze lutaćemo i mi!
A dok ne odlutamo, čitamo se!!!
 
Trekbekovi (0) Komentari (97)   

UžAs Petka 13-Og!

Život

 

 

 

Znao sam, imao sam predosećaj, da to neće biti dan kao svi ostali. Od ranog jutra sve mi je ukazivalo na to. Probudili su me krici:

" Zacas planem i poludim
nema stvari koje ne smem
sibice moja, jer cu da te kresnem"

Ju, pa zar od rane zore, ni progledao nisam, a ti bi nešto da kreše. Otvorim, oči, pogledam... Nema nikog... Dobro je, ja već tražio telefon da zovem vatrogasce. Pogledam, okolo još jendom. Bio je to radio, ali se upalio sam od sebe i posle ovog kresanja ugasio. Pomolim se, i ustanem iz kreveta, ne obraćajući pažnju kojom nogom. Ustao sam na levu...

Udjem u kupatilo, zapravo nisam ni ušao. Pre toga mi je sijalica pregorela uz ogroman prasak. Sakrih se u zaklon, rek'o opet počeo rat, jeb** li im sve... Nije bio rat, samo je sijalica malo cvrknula. Nema veze. Operem ja zube u mraku. To i nije bilo tako loše, bar se nisam gledao na ogledalu.

Odem na posao. Imao sam sastanak u jedan sat(13:00). Ušao sam u salu za sastanke i počeo da pripremam prezentaciju, zapravo da spajam kompjuter projektor. Čuo smeh. Pogledam se, ili se ne smeju meni ili ne vidimo iste stvari. Nastavim, i ne obraćajući pažnju na njih. Pošto sam kući vežbao, zano sam gde se šta nalazim pa sam laserom na slepo pkazivao:" Ovde bi po mom mišljenju bio glavni ulaz, a tik do njega sporedni..." Umirali su od smeha. Pukne meni film. I proderem se:" hoćete li početi da shvatate ovo ozbiljno ili da završim. Šta je smešno, molim vas?" Pokazali su mi prstom i ja sam se okrenu i imao šta da vidim... Na projektoru je bila gola žena, i to kolika. A moj laser se zaustavljao na njenom "glavnom i sporednom ulazu". Izašao sam i rekao da će sastanak biti održan sutra...

Krenuo sam kući, ali ovaj put peške... Zdrav život i tako to... Na nekih pola puta, kada sam bio u poziciji da ne mogu ni napred ni nazad počeo je pljusak. Oblaci se nakupiše odjednom i kiša poče da pada tako jako da to nije bilo normalno. Taksija ni za živu glavu. Dodjem kući mokar samo tako. Otključavam zgradu, ulazim. Ajd da proverim poštu, kad u sandučetu.... HOROR....stigli su računi...

Udjem polako u stan jer sam shvatio da ovo nisu čista posla i ostatak dana provedem sam u stanu. Oko mene je otpadao plafon, sijalice su pucale, televizor zavijao... Zapravo drugi su zavijali iz njega( a ko ne bi kad bi bio zatvoren u tako maloj kutiji). Užas jedan...

Saznao sam šta je razlog svemu tome. Znam, da znate. Zapravo ne znate. Pomislili ste petak 13. ali ne. Reč je o ljutim papričicama. Nikad ih ne jedite pred spavanje :)

Ova priča je izmišljena u potpunosti, nije čak ni san! :)

 

 

Trekbekovi (0) Komentari (27)   

Izgled Zna Da Vara, Otvorite šIrom OčI!!!

Život

 

 

 

 

-Vidi ih kakve su to fukare, pa ta bi se za k***c prodala.

-Oprosti, ali to su mi prijateljice

-Molim?

-Pa, da. Eeeeee, ćaooo!!!

 

Nakon nekog vremena...

-Kako možeš sa njima da se družiš, pa vidi ih?!

-Molim? Kako ti možeš tako da im sudiš?

-Ma daj ne seri pogledaj ih kakve su... Reci ti meni gde si ih upoznao...

 

Veceras sam sreo neke prijateljice, dok sam bio sa drugaricom. One se oblače prilično slobodno, nakvarcane su, ofarbane, nisu neke ribe, ali su našminkane i obučene provokativno. Drugarica me je pitala kako to da ih znam i da stajem sa njima.

One zaista izgledaju kao najveće glupače, ali one uopšte nisu takve. Mi često robujemo predrasudama, zar ne? Zašto svaka plava žena, obučena malo provokativnije mora da je glupa? Zašto mislimo da bilo čiji način oblačenja puno odredjuje kakva je ko osoba???

Predrasude nas koče da upoznamo neki drugačiji svet. Da shvatimo da je svet šaren i da je to njegova čar. Da smo svi isti bilo bi monotono, dosadno... Manite se predrasuda i upoznajte one za koje mislite da ništa zajedničko u životu nemate. Verujte mi, iznenadićete se koliko ste uprkos svoj toj različitosti slični!

Trekbekovi (0) Komentari (45)   

Ono šTo Dugo čEkamo...TIŠINA!

Život

 

Probudila me tišina! Zapravo ne, probudio me budilnik. Ali je vladala tišina. Ona, dugo čekana, voljena, draga, veoma potrebna. Nastupila je danas! Da, da počela je izborna tišina!

Ne znam kome da se zahvalim na tome, ali mi je veoma drago što više na TV neću gledati priučene političare, kako mi prodaju raznorazne vrste magle. Neću slušati grozne govore, pune patriJotizma, lažne borbe za narod. Uh evo me opet uhvati bes. Stvarno su preterali ovaj put. Prosto će mi biti neobično kad ovaj cirkus prodje.

Uživajte u tišine, ja odoh da učim sociologiju, imam kolokvijum!

I još nešto! Ne pokušavajte da se hvalite kako vas SBB nije isključio na vreme, doćiće vam glave, verujte mi znam šta pričam! J

Trekbekovi (0) Komentari (11)   
Powered by Lifetype