Ne znam kako je sa drugima, ali ja obično kada želim nešto da promenim volim da krenem od nečeg celog. Donosim novogodišnje odluke, kojih se manje više i ne pridržavam, ali ih donosim na početku godine. Planiram šta ću raditi od početka sedmice, od prvog u mesecu... Često odlučujem da se menjam ali ne ide.

Danas ću opet doneti odluke o nekim promenama. Ovaj dan mi se čini pravim za to. Na današnji dan pre dvadeset godina sam došao ovamo, na ovaj svet. Eto ta okrugla brojka će mi poslužiti kao mala granica sa nekim stvarima. Pokušaću da jednostavno povučem crtu i dobro razmišljam o tome šta radim i kako radim. Ne znam koliko ću uspeti u tome ali vredi pokušati.

Kao prvo moram početi da pazim o tome šta pričam. Imam previše dugačak jezik, ponese me momenat i često kažem ono što niti mislim niti ima potrebe da kažem. Pokušaću da naučim da ne mora svaka tišina biti ispunjena mojim govorom. To će mi, verovatno najteže pasti, ali pokušaću.

Pokušaću i da više mislim na sebe. Da ne razmišljam previše o stvarima koje ne mogu da promenim. Ili ako već moram o njima da razmišljam, da pokušam bar da izvučem nešto pozitivno iz tih razmišljanja.

Pokušaću i da pišem blog malo češće, trudim se ali mi nešto ne ide. Nemam inspiracije poslednjih dana. Evo i sada, krenuo sam sa nabrajanjem i onda sam shvatio da ne želim sve odluke da iznesem ovako javno. Neke su pomalo smešne, neke čudne... A ja ne želim, danas, sebe da pravim ni smešnim ni čudnim. Drugi put može, ali danas ipak ne bih. Ništa, dragi moji, da vas ne zadržavam više. Poslužite se :

 

 
 
 

 

 

Trekbekovi (0) Komentari (11)