Dana se sva tehnika u mom stanu udružila protiv mene. Kompjuter je počeo da štrajkuje izbacujući različite poruke upozorenja. Kablovski operater sredjuje sistem, više od pola kanala mi je nestalo. Toster mi je pregoreo... Izgleda da sam nešto strašno zgrešio. Srećom telefon mi je radio.

Nazovem ja prvo servis za kompjutere. Objasnim šta mi se desilo. Oni meni na to počnu priču o tome šta bi moglo da bude i da nabrajaju cene za popravku. Kažem ja njima da ću razmisliti, pa ću doneti kompjuter ako budem hteo. Pa cene su im takve da je to nenormalna. Pa šta oni misle, da meni pare rastu na drvetu? Da imam te pare koje su mi tražili za te silne popravke, ja ne bih imao ovaj stari krš, već bih odavno kupio sebi pošten računar.

Odlučim da ću ga sam čačkati, ali prvo da nazovem za kablovsku. Objasnim ja njima šta mi se dešava sa kanalima, kako ih je bez ikakve najave pola naprosto nestalo. Kažu oni meni da su oni upoznati s tim i nastojaće da to završe što pre. Kažem ja njima da će mi početi serija, ali oni mi odgovore da gledam reprizu. Počnem ja njima objašnjavati da nema repriza, a i da ima hoću da gledam premijeru, a ne reprizu. Na to će oni meni kako sam nezahvalan i da ako mi se ne svidjaju njihove usluge nadjem drugog operatera. Tu se završi naša priča, ja sam ostao nezadovoljan i ljut. Za moje pare hoću da gledam šta ja hoću, i kad hoću. Neka on gleda reprizu. Ma promenio bih ja operatera, ali on je jedini u gradu.

Pošto sam od ranog jutra ostao bez kompjutera i bez serije odem ja da kupim Blic i hleb, pa bar da doručkujem i novine pročitam. Uključim ja toster, kad ono cvrc. Zadimi se nešto i zasmrdi. Ja brže bolje isključim, kad ono pregoreo. Ma ako još jednom budem morao da zovem neki servis poludeću. Ostavim ja toster, uzmem onaj moj sendvič, neugrejan, sa mirisom paljene gume i pojedem ga nekako. Pročitam Blic, svaki dan sve isto. Oni mogu samo da menjaju naslovne strane. Svaki dan iste teme: «Hoće li biti izbora?», «Kosovo ili EU?»... Zatvorim i novine i krenem da popravljam kompjuter.

Ništa živo on meni neće da pokrene. Rešim ja da ga reinstaliram. Nazovem druga u zgradi, da ga pitam mogu li na njegov hard disk da prebacim neke stvari, koje hoću da sačuvam, jer ne mogu da se narežu, kompjuter štrajkuje. Kaže on meni da se boji da i njegov ne počne da brlja, pa ne sme. Dobro, zahvalim se ja. Doće Cica na kolica. Doće maca na vratanca....

Kad već moram da brišem software, 'ajde malo i hardware da pročistimo. Otvorim ja ono kućište, kad imam ja šta i videti. Nije ni čudo što je poludeo, kad su mu organi totalno zardjali. Krenem ja polako sa detoksikacijom. Zamalo da se ugušim u oblaku prašine i ostalih parazita koji su se našli u kućištu. Čudi me samo kako nije bilo kakvih mrtvih životinja. Kad sam ja to sve završio ubacim CD sa Windowsom. Kad ono tamo ima opcija Repair. Kliknem ja na R i ono krene sa popravkom. Pazi sad ovo. U znak zahvalnosti što sam mu spasao život ništa mi nije izbrisano.

Taman što sam ja završio ovu operaciju, TV-u se pojavi B92. Jbg, «Kasno Marko na Kosovo stiže», serija odavno završena. Ali barem ja imam B92, sad mi je srce na mestu.

Ostao još onaj toster, to ne smem ni da diram. Majstore neću da zovem jer mi je 100% to skuplje od novog tostera. Ovaj je ionako bio 10 eura, tako da nije velika šteta.

Izgleda da sam ovu bitku sa tehnikom dobio ja. Ja sam ostao živ, a oni imaju jednog mrtvog. Mada mislim da sam zbog tog jednog mrtvog ja na gubitku bar 10 eura, ali bar mogu da sebi olakšam dušu kucajući na kompjuteru.

Trekbekovi (0) Komentari (24)